Balada kralja Ludila (2006)

(dedicated to and inspired by my best friend )

lude noći
još luđa jutra
natekle oči
za mene još nije sutra
treba se poći
no neće moći
kuća je daleko
a tkivo meko
glava još mekša
a svaka cura sve ljepša
dajte mi više piva, rakije i vina
dajte mi i amfetamina
neću da čujem ništa o kraju
pustite me da ostanem u raju
kako je lijep ovaj svijet
ovdje potok, ondje cvijet
kako je lud ovaj svijet
ovdje suza, ondje smijeh
muzika svira
u usamljeno srce dira
dajte mi nečega
da ne čujem ton nemira
više, više i više mi treba
al’ život ne da, ne da i ne da

curo, dođi, pleši sa mnom
curo, ne gledaj me tako prazno
u tvom srcu tamnom
isto raste čežnja, moja kazno
anđele jutra,
pokaži pijanici put iz prividnog raja
ne budes li – ići će do kraja
dajte konjaka, viskija il’ bijelog
samo ne komadića, molim!
dajte nečeg cijelog

nije htjela ruke moje, moju ljubav
nije dala srce svoje

a ja ludujem, ludim i izluđujem
ne znam više čime da se trujem
da osjetim da živim
bar samo sekundu prije nego umrem

otvaram oči
vidim nju kako pleše u prašini i dimu
kraljica je noći
čini mi se daje smisao svemu
svi smo mi iste pijane budale
gladne ljubavi, očajne u ponekom trenu
pod crvenkasto žutom lampom sve postaje luđe
i uvijek ista sirotinja uđe
u njezinu svjetlost iz mraka
i s licem na kojem je obicno žudnja
nestane iza najbližeg odžaka

postoji svjetlost
postoji nebo
postoje želje
al’ da’l je postojan ijedan dio mene?
ona pleše – da, jos pleše
kako je lijepo kad se nasmiješi
kako me ogrije sunce njene sreće
u sred mraka, dok gazim u smeće
ona je nijema, šarena ptica na izmaku noći
 zabija kanđe u ponore moje svijesti
magija izbija kroz njene oči
ja oživljavam dok se ona u meni gnijezdi

vidim smisao u svemu
u besmislici i duboko u boci
u sred noći i na pomolu dana
kako je dobra ova duševna hrana!
živjela iluzija ispunjenih dana
živio bol zaraslih rana

Pjesme

(Some poems I've written in my mother tongue - almost 10 years ago...)

SUTRA

Blijedo je jutro
Ulica strma što naprijed vodi
I nije lako
Više me nije
O Bože, kako?

Ne plačem više, samo se mrštim
Samo me sumnja izjeda iznutra

Sva ova jutra
Puna nade
Sve ove večeri
Sto dočekah jadno
I ništa mi ne preostaje
No čekati sutra

Od bola satkana
Tiha je želja
Svjesna da nije
Ništa više od toga

Ponižen do srži
Ponos
Na samrti se koprca
Vjeran sebi
A dotučen i izdan

Jedan glas moli
Jedan glas drhti
A svaki dah odzvanja u tami

Šapuće pogrešne riječi
Jer danas prave ne postoje
Sitne su sitne večernje nade
Kad se i onog "sutra" boje


BEZIMENA

Ništa ne pitaj! Ti sve znaš!
Moju ćutnju, moj smijeh, moje suze ti poznaješ
Ono što bijah, što jesam i što ću biti -
Tebi nije tajna

Ovaj čudesni sjaj nada mnom što sada bdije
Iz tvojih ruku podaren mi je
Ti si tu i kad se sunce za oblak skrije
A ja sam ovdje
A ono me, ipak, grije


TAMO U BIJELOJ DOLINI 
(must have been high!)


Dok zamišljam bijele doline

U bijelo mi se srce topi
Uživa u bekrajnoj Ljepoti
Zamišljam nezamišljivu ljubav,
Svjetlo iznad svih svjetala
Dijelove njegove u svima nama
I volim vas
Volim vas sve
I sretna sam što ste tu
A ja sa vama
Što vas vidim i čujem
Svi ste tako dragi
Svatko jedno malo čudo
Besprijekorni usred mana
Poznajem vas
Ne znam otkud
Bit će da smo se nekad davno sreli
Od tada, nešto je prekrilo trag
Kakvi li su vaši putevi sad
I hoću li ja kročiti njima

Učimo jedni druge
Što sami naučiti ne mogosmo
Spašavamo jedni druge
Tu ste zbog mene, a ja zbog vas

Napredujemo sa istim ciljem
Vratit cemo se odakle smo stigli
Očekujte me, jer očekujem vas
Tamo u bijeloj dolini

Tin Uljević: Ganutljive opaske

Prerano sam se rodio za ravnodušnost zemlje.
S vijekom moje duše umrle su gatke.
Našao sam istinu po svom srcu, a to je da su slatke
i patnje kad se u kutu mirna doma drijemlje.

Naučio sam ljubiti stvari sitne i nevažne.
I malenkost me o bitnom čaru uči.
Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne,
a u dnu vode sna tek me oblak muči.

Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost
i nejasnoću, što je sunce od jasnoće.
Moja rijeka teče strujom zaboravnost,
daleko sam od kavge, tuče, zle riječi i sve zloće.

Od mene počinje era koja još ne poče.
Biti daleko, to je moja bit, i sebe skriti
u klupku borbe, mrtvac bez grobišne ploče
i bez potrebe, od milja, zna se, na se suze liti.

Ima pod mojom kožom predragog Narcisa,
jer suviše je strasan naslijeđeni Adam.
I moja usna slasni eter sisa,
na crni usud nikad se ne jadam.

Još ću na kraju voljeti vrline
i pravi čovjek mene će da divi.
Jer gade mi se pljuvačke i sline
i shvatam kad se prijateljski živi.

Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu.
Prekužio sam gnjev na vjerolomstvo.
Prostosrdno se čudim vandalizmu.
Ja bivam mlađi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo.

The Mists of Bosnia

Landscape. Bosnia, somewhere around Doboj

I spent the last week in my home country Bosnia. I wasn't there for a holiday but for some bureaucracy, which - as I found out -  in Bosnia, is as foggy as the land itself.

I made some pics the one evening I went out in the village I'm coming from: Husino. The cafe Touch - which is the best location to visit when you are in Husino - has always been a meeting point for most of the Husino youth. Some of the people I know who stayed at Husino still keep meeting at Touch on weekends.When your Bosnian friends take you with them to a trip to Husino, Bosnia, you better be a good drinker or train to get fit for drinking a lot on that trip. If you are from Germany, you'll probably always find someone who speaks your mother tongue. I met an old acquaintance, who studied in Darmstadt, but know informed me that he lives in my neighborhood in Nordend, Frankfurt, with his flatmate Christoph, whom he brought with him for a holiday in Bosnia.
Anyway, I was there with my best friend Danijel, who usually comes to Frankfurt twice a year for shopping and to visit some of his relatives and friends who live here. I found out that Danijel is not the only one in Husino who cares for fashion:

   

I loved Vesna & Danijel's styles

Check it out:


Cafe Bar Touch (Husino, Bosnia and Herzegovina)

We've got lots of fire here...

In memoriam

Der 25. Mai wurde im ehemaligen Jugoslawien als Tag der Jugend gefeiert. Für Tuzla, meine Heimatstadt, ist dies seit 15 Jahren ein Tag der Trauer.
Am 25. Mai 1995 kamen in Tuzla beim Beschuss des beliebten Treffpunkts Kapija 71 Zivilisten aller drei in Bosnien vertretenen Ethnien ums Leben.
Nahezu alle Opfer waren zwischen 15 und 25 Jahren alt: Es waren Jugendliche, die inmitten des Krieges versuchten, sich ein wenig 'Normalität' zu bewahren und sich raus wagten, um Freunde zu treffen. An die 120 weitere Personen wurden verletzt.

Hier lebt man nicht nur, um zu leben /Hier lebt man nicht nur, um zu sterben / Hier stirbt man auch, um zu leben (Mak Dizdar)

THERE ARE NO WINNERS IN WAR