Du, die wie ein Messerstoß
In mein stöhnend Herz gedrungen,
Die wie wilden Heeres Troß
Wüst und prangend mich bezwungen,
Die erniedrigt meinen Geist
Sich zur Wohn- und Lagerstätte;
Scheusal, an das ich geschweißt
Wie der Sträfling an der Kette
Wie der Spieler an die Sucht,
Wie der Trinker an das Glas,
Wie an das Gewürm das Aas -
Sei verflucht du, sei verflucht!
Mir die Freiheit zu erringen,
Flehte ich das rasche Schwert,
Meine Feigheit zu bezwingen,
Hab ich tückisch Gift begehrt.
Gift und Schwert - verächtlich böse
Boten sie mir Wort, die zwei:
Bist nicht wert, daß man dich löse
Aus verworfner Sklaverei
Narr! wenn von der Herrschaft Schrecken
Dich befreite unser Mut,
Würdest du mit frischer Glut
Den Vampir zum Leben wecken.
Donnerstag, 6. Januar 2011
Sonntag, 26. Dezember 2010
alien stitches, ahoy!
| The beginning of a new love |
Endlich habe ich wieder eine Nähmaschine. Es ist fast 15 Jahre her, seit ich das letzte Mal ein Nähmaschinenfußpedal betätigt habe. Nun wird wieder genäht! Das erste größere Projekt habe ich schon angepeilt: Es soll ein Rock werden. Bis dahin muss zunächst noch ein bisschen geübt werden.
Labels:
alien stitches
Freitag, 17. Dezember 2010
Balada kralja Ludila (2006)
(dedicated to and inspired by my best friend )
lude noći
još luđa jutra
natekle oči
za mene još nije sutra
treba se poći
no neće moći
kuća je daleko
a tkivo meko
glava još mekša
a svaka cura sve ljepša
dajte mi više piva, rakije i vina
dajte mi i amfetamina
neću da čujem ništa o kraju
pustite me da ostanem u raju
kako je lijep ovaj svijet
ovdje potok, ondje cvijet
kako je lud ovaj svijet
ovdje suza, ondje smijeh
muzika svira
u usamljeno srce dira
dajte mi nečega
da ne čujem ton nemira
više, više i više mi treba
al’ život ne da, ne da i ne da
curo, dođi, pleši sa mnom
curo, ne gledaj me tako prazno
u tvom srcu tamnom
isto raste čežnja, moja kazno
anđele jutra,
pokaži pijanici put iz prividnog raja
ne budes li – ići će do kraja
dajte konjaka, viskija il’ bijelog
samo ne komadića, molim!
dajte nečeg cijelog
nije htjela ruke moje, moju ljubav
nije dala srce svoje
a ja ludujem, ludim i izluđujem
ne znam više čime da se trujem
da osjetim da živim
bar samo sekundu prije nego umrem
otvaram oči
vidim nju kako pleše u prašini i dimu
kraljica je noći
čini mi se daje smisao svemu
svi smo mi iste pijane budale
gladne ljubavi, očajne u ponekom trenu
pod crvenkasto žutom lampom sve postaje luđe
i uvijek ista sirotinja uđe
u njezinu svjetlost iz mraka
i s licem na kojem je obicno žudnja
nestane iza najbližeg odžaka
postoji svjetlost
postoji nebo
postoje želje
al’ da’l je postojan ijedan dio mene?
ona pleše – da, jos pleše
kako je lijepo kad se nasmiješi
kako me ogrije sunce njene sreće
u sred mraka, dok gazim u smeće
ona je nijema, šarena ptica na izmaku noći
zabija kanđe u ponore moje svijesti
magija izbija kroz njene oči
ja oživljavam dok se ona u meni gnijezdi
vidim smisao u svemu
u besmislici i duboko u boci
u sred noći i na pomolu dana
kako je dobra ova duševna hrana!
živjela iluzija ispunjenih dana
živio bol zaraslih rana
lude noći
još luđa jutra
natekle oči
za mene još nije sutra
treba se poći
no neće moći
kuća je daleko
a tkivo meko
glava još mekša
a svaka cura sve ljepša
dajte mi više piva, rakije i vina
dajte mi i amfetamina
neću da čujem ništa o kraju
pustite me da ostanem u raju
kako je lijep ovaj svijet
ovdje potok, ondje cvijet
kako je lud ovaj svijet
ovdje suza, ondje smijeh
muzika svira
u usamljeno srce dira
dajte mi nečega
da ne čujem ton nemira
više, više i više mi treba
al’ život ne da, ne da i ne da
curo, dođi, pleši sa mnom
curo, ne gledaj me tako prazno
u tvom srcu tamnom
isto raste čežnja, moja kazno
anđele jutra,
pokaži pijanici put iz prividnog raja
ne budes li – ići će do kraja
dajte konjaka, viskija il’ bijelog
samo ne komadića, molim!
dajte nečeg cijelog
nije htjela ruke moje, moju ljubav
nije dala srce svoje
a ja ludujem, ludim i izluđujem
ne znam više čime da se trujem
da osjetim da živim
bar samo sekundu prije nego umrem
otvaram oči
vidim nju kako pleše u prašini i dimu
kraljica je noći
čini mi se daje smisao svemu
svi smo mi iste pijane budale
gladne ljubavi, očajne u ponekom trenu
pod crvenkasto žutom lampom sve postaje luđe
i uvijek ista sirotinja uđe
u njezinu svjetlost iz mraka
i s licem na kojem je obicno žudnja
nestane iza najbližeg odžaka
postoji svjetlost
postoji nebo
postoje želje
al’ da’l je postojan ijedan dio mene?
ona pleše – da, jos pleše
kako je lijepo kad se nasmiješi
kako me ogrije sunce njene sreće
u sred mraka, dok gazim u smeće
ona je nijema, šarena ptica na izmaku noći
zabija kanđe u ponore moje svijesti
magija izbija kroz njene oči
ja oživljavam dok se ona u meni gnijezdi
vidim smisao u svemu
u besmislici i duboko u boci
u sred noći i na pomolu dana
kako je dobra ova duševna hrana!
živjela iluzija ispunjenih dana
živio bol zaraslih rana
Labels:
Balkan Calling
Freitag, 10. Dezember 2010
Donnerstag, 9. Dezember 2010
Pjesme
(Some poems I've written in my mother tongue - almost 10 years ago...)
SUTRA
Blijedo je jutro
Ulica strma što naprijed vodi
I nije lako
Više me nije
O Bože, kako?
Ne plačem više, samo se mrštim
Samo me sumnja izjeda iznutra
Sva ova jutra
Puna nade
Sve ove večeri
Sto dočekah jadno
I ništa mi ne preostaje
No čekati sutra
Od bola satkana
Tiha je želja
Svjesna da nije
Ništa više od toga
Ponižen do srži
Ponos
Na samrti se koprca
Vjeran sebi
A dotučen i izdan
Jedan glas moli
Jedan glas drhti
A svaki dah odzvanja u tami
Šapuće pogrešne riječi
Jer danas prave ne postoje
Sitne su sitne večernje nade
Kad se i onog "sutra" boje
BEZIMENA
Ništa ne pitaj! Ti sve znaš!
Moju ćutnju, moj smijeh, moje suze ti poznaješ
Ono što bijah, što jesam i što ću biti -
Tebi nije tajna
Ovaj čudesni sjaj nada mnom što sada bdije
Iz tvojih ruku podaren mi je
Ti si tu i kad se sunce za oblak skrije
A ja sam ovdje
A ono me, ipak, grije
TAMO U BIJELOJ DOLINI
(must have been high!)
Dok zamišljam bijele doline
U bijelo mi se srce topi
Uživa u bekrajnoj Ljepoti
Zamišljam nezamišljivu ljubav,
Svjetlo iznad svih svjetala
Dijelove njegove u svima nama
I volim vas
Volim vas sve
I sretna sam što ste tu
A ja sa vama
Što vas vidim i čujem
Svi ste tako dragi
Svatko jedno malo čudo
Besprijekorni usred mana
Poznajem vas
Ne znam otkud
Bit će da smo se nekad davno sreli
Od tada, nešto je prekrilo trag
Kakvi li su vaši putevi sad
I hoću li ja kročiti njima
Učimo jedni druge
Što sami naučiti ne mogosmo
Spašavamo jedni druge
Tu ste zbog mene, a ja zbog vas
Napredujemo sa istim ciljem
Vratit cemo se odakle smo stigli
Očekujte me, jer očekujem vas
Tamo u bijeloj dolini
SUTRA
Blijedo je jutro
Ulica strma što naprijed vodi
I nije lako
Više me nije
O Bože, kako?
Ne plačem više, samo se mrštim
Samo me sumnja izjeda iznutra
Sva ova jutra
Puna nade
Sve ove večeri
Sto dočekah jadno
I ništa mi ne preostaje
No čekati sutra
Od bola satkana
Tiha je želja
Svjesna da nije
Ništa više od toga
Ponižen do srži
Ponos
Na samrti se koprca
Vjeran sebi
A dotučen i izdan
Jedan glas moli
Jedan glas drhti
A svaki dah odzvanja u tami
Šapuće pogrešne riječi
Jer danas prave ne postoje
Sitne su sitne večernje nade
Kad se i onog "sutra" boje
BEZIMENA
Ništa ne pitaj! Ti sve znaš!
Moju ćutnju, moj smijeh, moje suze ti poznaješ
Ono što bijah, što jesam i što ću biti -
Tebi nije tajna
Ovaj čudesni sjaj nada mnom što sada bdije
Iz tvojih ruku podaren mi je
Ti si tu i kad se sunce za oblak skrije
A ja sam ovdje
A ono me, ipak, grije
TAMO U BIJELOJ DOLINI
(must have been high!)
Dok zamišljam bijele doline
U bijelo mi se srce topi
Uživa u bekrajnoj Ljepoti
Zamišljam nezamišljivu ljubav,
Svjetlo iznad svih svjetala
Dijelove njegove u svima nama
I volim vas
Volim vas sve
I sretna sam što ste tu
A ja sa vama
Što vas vidim i čujem
Svi ste tako dragi
Svatko jedno malo čudo
Besprijekorni usred mana
Poznajem vas
Ne znam otkud
Bit će da smo se nekad davno sreli
Od tada, nešto je prekrilo trag
Kakvi li su vaši putevi sad
I hoću li ja kročiti njima
Učimo jedni druge
Što sami naučiti ne mogosmo
Spašavamo jedni druge
Tu ste zbog mene, a ja zbog vas
Napredujemo sa istim ciljem
Vratit cemo se odakle smo stigli
Očekujte me, jer očekujem vas
Tamo u bijeloj dolini
Labels:
Balkan Calling,
Writings
Mittwoch, 8. Dezember 2010
Barry Cole: Reported Missing
Can you give me a precise description?
Said the policeman. Her lips, I told him,
Were soft. Could you give me, he said, pencil
Raised, a metaphor? Soft as an open mouth,
I said. Were there any noticeable
Peculiarities? he asked. Her hair hung
Heavily, I said. Any particular
Colour? he said. I told him I could recall
Little but its distinctive scent. What do
You mean, he asked, by distinctive? It had
The smell of woman's hair, I said. Where
Were you? he asked. Closer than I am to
Anyone at present, I said, level
With her mouth, level with her eyes. Her eyes?
He said, what about her eyes? There were two,
I said, both black. It has been established,
He said, that eyes cannot, outside common
Usage, be black; are you implying that
Violence was used? Only the gentle
Hammer blow of her kisses, the scent
Of her breath, the ... Quite, said the policeman,
Standing, but I regret that we know of
No one answering to that description.
Labels:
Poem of the Month
Dienstag, 30. November 2010
Tin Uljević: Ganutljive opaske
Prerano sam se rodio za ravnodušnost zemlje.
S vijekom moje duše umrle su gatke.
Našao sam istinu po svom srcu, a to je da su slatke
i patnje kad se u kutu mirna doma drijemlje.
Naučio sam ljubiti stvari sitne i nevažne.
I malenkost me o bitnom čaru uči.
Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne,
a u dnu vode sna tek me oblak muči.
Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost
i nejasnoću, što je sunce od jasnoće.
Moja rijeka teče strujom zaboravnost,
daleko sam od kavge, tuče, zle riječi i sve zloće.
Od mene počinje era koja još ne poče.
Biti daleko, to je moja bit, i sebe skriti
u klupku borbe, mrtvac bez grobišne ploče
i bez potrebe, od milja, zna se, na se suze liti.
Ima pod mojom kožom predragog Narcisa,
jer suviše je strasan naslijeđeni Adam.
I moja usna slasni eter sisa,
na crni usud nikad se ne jadam.
Još ću na kraju voljeti vrline
i pravi čovjek mene će da divi.
Jer gade mi se pljuvačke i sline
i shvatam kad se prijateljski živi.
Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu.
Prekužio sam gnjev na vjerolomstvo.
Prostosrdno se čudim vandalizmu.
Ja bivam mlađi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo.
Labels:
Balkan Calling,
Poem of the Month
Montag, 29. November 2010
The Mists of Bosnia
![]() |
| Landscape. Bosnia, somewhere around Doboj |
I spent the last week in my home country Bosnia. I wasn't there for a holiday but for some bureaucracy, which - as I found out - in Bosnia, is as foggy as the land itself.
I made some pics the one evening I went out in the village I'm coming from: Husino. The cafe Touch - which is the best location to visit when you are in Husino - has always been a meeting point for most of the Husino youth. Some of the people I know who stayed at Husino still keep meeting at Touch on weekends.When your Bosnian friends take you with them to a trip to Husino, Bosnia, you better be a good drinker or train to get fit for drinking a lot on that trip. If you are from Germany, you'll probably always find someone who speaks your mother tongue. I met an old acquaintance, who studied in Darmstadt, but know informed me that he lives in my neighborhood in Nordend, Frankfurt, with his flatmate Christoph, whom he brought with him for a holiday in Bosnia.
Anyway, I was there with my best friend Danijel, who usually comes to Frankfurt twice a year for shopping and to visit some of his relatives and friends who live here. I found out that Danijel is not the only one in Husino who cares for fashion:
Anyway, I was there with my best friend Danijel, who usually comes to Frankfurt twice a year for shopping and to visit some of his relatives and friends who live here. I found out that Danijel is not the only one in Husino who cares for fashion:
![]() |
| I loved Vesna & Danijel's styles |
Check it out:
Cafe Bar Touch (Husino, Bosnia and Herzegovina)
![]() |
| We've got lots of fire here... |
Labels:
Balkan Calling,
Kult
Sonntag, 28. November 2010
Lesen: Stil mit Gefühl. Kleider, die zur Seele passen. Von Olivia Goldsmith und Amy Fine Collins
Entdeckt habe ich diese Buch über eine Frauenzeitschrift, in der es empfohlen wurde. Da das nicht so lange her ist, dachte ich, das Buch sei eine Neuerscheinung aber da lag ich falsch: Die deutsche Ausgabe gibt es schon seit 1999; die (amerikanische) Originalausgabe ist schon 1995 erschienen. Nichtsdestotrotz war es kein schlechter Kauf.
Goldsmith erwähnt am Anfang des Buches zwei Dinge, von denen das erste das Problem ist und das zweite dessen Lösung:
1.) Selten hat eine Frau das Gefühl, die zu ihr passenden Kleider zu tragen und
2.) Gerade die Modekenner/Modeschaffenden lassen sich NICHT auf alle Trends und Modetorheiten ein.
Letztere erschaffen sich mit der Zeit eine Art UNIFORM, der sie treu bleiben. Sie setzen ihre Outfits aus dem zusammen, was ihnen am besten steht und sich bewährt hat. Auf diese Weise bewahren sie Abstand von den ständig wechselnden 'Moden' und gewinnen gleichzeitig etwas Unverkennbares dazu: Einen eigenen Stil. Sein eigenes Wesen und sein persönliches Maß zu erkennen, sind demnach die ersten und wichtigsten Aufgaben auf dem Weg zum guten Stil. Es gilt herauszufinden, was UNSERE Uniform ist. Den Autorinnen zufolge, gibt es drei ungeschriebene Gesetze des guten Geschmacks:
Angemessenheit
Understatement
Wohlbefinden
Understatement
Wohlbefinden
Die Uniform sollte alle drei befolgen. Ich habe vor in den nächsten Wochen herauzufinden, was meine Unifrorm ist und werde versuchen die Anweisungen aus diesem Buch akkurat durchzuführen. (Kann noch nicht glauben, dass jede/r tatsächlich nur EINE Uniform haben soll...)
Labels:
Kult
Montag, 15. November 2010
An Alter Ego Tells its Woes and Wishes
![]() |
| Hi people, I'm Irena's Alter Ego. I live in her bookshelf - maybe all these books around me are the reason why I've become so wise. But Irena rarely listens to me anyway... For example, I tell her: |
![]() |
| If you keep eating so much chocolate, you will end up looking like this one day. But do you think she cares!? |
![]() |
| She makes me so angry sometimes... |
![]() |
| I get really really mad! |
![]() | ||
| When I need to calm down I just look at the fish in my aquarium. |
![]() |
| That's how I get the energy to fight against Irena's monsters... |
![]() |
| I even manage to get some of them really tame... |
![]() |
| ..so tame, that I don't feel like I should keep my mask on... |
![]() |
| But if my host keeps making me mad, I'll just pack my bags and leave. |
![]() |
| I've heard the world's so quiet outside Irena's head! |
![]() |
| I hope some day, when I will have fought all the monsters of my Alien's life, I'll find a partner - as freakish as me - and settle down... |
![]() |
| ...unmask forever |
![]() |
| ...and, yes, get married! |
Labels:
Kult
Abonnieren
Posts (Atom)





















